Život je neizlječiva bolest. Uživaj dok možeš...

< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sad me vidiš,sad me ne vidiš

Ispovijedi 'pomračenog' uma
Za olakšavanje duše. Zapravo, ovo postoji više iz razloga da što manje pričam sam sa sobom :)


I am going to die at 68. When are you? Click here to find out!

myICQ: 252879984

neka moja djela:
PUTOVANJA MLADOG ARIĆA:
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava
VIII.glava
IX.glava
X.glava


ARIĆ U SVEMIRU:(nedovršeno)
invokacija
I.glava
II.glava
III.glava
IV.glava
V.glava
VI.glava
VII.glava

ostalo:
o autostopiranju


ljudi:
trulež
sax!
stari
crvena
fiume
puss in boots
heina sis(terk)a
društvo prijatelja piva (D.P.P.)
tea

ferovci:
Kukina
velepoštovana kolegica
gloĐi!!!
žeža
šizuki
slaven
na kajzerici

I još poneki neizbježni sajt:
FER
stranice mog faksa

Iskon
odličan site na kojem svatko može pronaći nešto za sebe

bookie
tu možete saznati vrlo korisne informacije ako se kladite

Star trek
za sve trekkere

Hitchhiker's guide
zemaljska verzija Vodiča za autostopere - mislim da to dovoljni govori (čak možete sudjelovati u njegovom kreiranju i širenju)

Još uvijek plutamo...


Site Counter


online

Posebno drage mi pjesme
14 palmi

14 palmi na otoku sreće
žalo po kojem se valja val
i moja draga
obasuta cvijećem
leži kraj mene
sretan sam ja.

14 palmi se nadvilo nad nama
sa žala šumi zapjenjeni val
a moja draga obasuta cvijećem
leži kraj mene,sretan sam ja

14 palmi sad više ne rastu
žalom se više ne valja val
a moja draga
obasuta cvijećem
nije kraj mene
tužan sam ja

I nema veze što palme ne rastu
i što se više ne valja val
i nema veze što nema moje drage
sa drugom sutra sretan bit ću ja


Seven seas of rhye

Fear me, you lords and lady preachers
I descend upon your earth from the skies
I command your very souls you unbelievers
bring before me what is mine
the seven seas of rhye.

Can you hear me, you peers and privy councilors?
I stand before you naked to the eyes
I will destroy any man who dares to abuse my trust.
I swear that you'll be mine
at the seven seas of rhye.

Sister, I live and lie for you
mister, do and I'll die
I command you, posess you, belong to you forever...

Storm the master marathon and I'll fly through
like flash and thunderfire and I will survive
I will survive, and fight off the nature and come out alive.
We're gonna get you!

Begone with you, you shod and shady senators,
give out the good deed out of bad evil cries
I challenge the mighty titans and his trubadours
and with a smile
I'll take you to the seven seas of rhye.


Buba švabe

Poslije svakog dobrog fuka
ogladnim ko zvijer
utrčavam u kuhinju
otvaram frižider
uzimam 3 jaja, margarin i sol
pogledam salamu
kad na salami on

Brzo sam se vratio sa čizmom 42
kastrirao sam bastarda sa 2-3 udarca
zamotah mrtvaca u WC papir
i ostalo prepustio kanalizaciji

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

Bezbrižno i sretno uključim gramofon
i sve bi bilo lijepo da vidim plafon
na plafonu gužva ih se 22
Bože moj, šta je ovo, cijela armija

Zatvorio sam prozore i odvrnuo plin
a za svaki slučaj otrčo po benzin
veliki spektakl, sjajna predstava,
uz veliki vatromet leti sve u zrak

Buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud
buba švabe traže, grabe,
buba švabe svud.

U hladnom znoju okupan
gledam kako gore
čim cigaretu pripalim
osjećat ću se bolje
pretražujem džepove,
tražim upaljač
a u džepovima, pogodite šta!


Olivera

Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba
bile su moderne barabe
onih dana

Ne želim svega ni da se setim
hteo sam eto sve da probam
zvalo me zabranjeno voće
s raznih grana

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
leteo je kao leptir
tvoj čuperak
drugi bi sve imalo smisao
drukčije bih život disao
da sam znao da postojiš
Olivera

Možda sam,a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao
možda smo zajedno iz voza
negde sišli

Možda si sasvim blizu bila
ulicom mojom prolazila
i možda smo se za trenutak
mimoišli

Sad žalim da,al šta sam znao ja
ti si bila još devojčica
daleko od moga oka
i mog pera
drugi bi sve imalo smisao
ne bih svakom pesme pisao
da sam znao da postojiš
Olivera

Drugi bi sve imalo smisao
ja bih iz te gužve zbrisao
nikom ne bi bilo jasno
šta to smeram
znao bih gde
da sebi nađem mir
skrio se u tamni manastir
i čekao da ti odrasteš
Olivera


Poison

Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill

I want to love you but I better not
touch (Don't touch)
I want to hold you but my senses
tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
much (Too much)
I want to taste you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my
veins
You're poison, I don't want to
break these chains

Your mouth, so hot
Your web, I'm caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat

I hear you calling and it's needles
and pins (And pins)
I want to hurt you just to hear you
screaming my name
Don't want to touch you but
You're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips
are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna
break these chains
Poison


Don't cry

Talk to me softly
There's something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin's changin' inside you
And don't you know

Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

Give me a whisper
And give me a sigh
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby

And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight

And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby

And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight


What's up

25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination
I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this
Brotherhood of man
For whatever that means
So I cry somethimes when I'm lying in bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning
And I step outside
I take deep breath
And I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I try, oh my God do I try
I try all the time
In this institution
And I pray, oh my God do I pray
I pray every single day
For a revolution
So I cry sometimes when I'm lying in my bed
To get it all out what's in my head
Then I start feeling a little peculiar
So I wake in the morning and I step outside
I take a deep breaththen I get real high
Then I scream from the top of my lungs
What's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
And I say hey...
And I say hey what's goin' on
And I say hey...
I said hey what's goin' on
25 years of my life and still
I'm trying to get up that great big hill of hope
For a destination

21.02.2007., srijeda

Love actually



Prokleti film... Obožavam ga. Ali svaki put kad ga pogledam, požalim zbog toga. Jamačno se pitate zbog čega?
Pa, zato što svaki put kad pogledam taj film, u meni se pojavi trunka nade da je sve u životu super, da je život jedna velika bajka i da će se sve što poželim u životu i ostvariti. I ta nada traje ravno 5 minuta. Kada ta nada nestane, poželim zaplakati i zatvoriti se u sobu. Naime, tada se podsjetim da život definitivno nije pošten, da uglavnom ljudi koji zaslužuju pravde i poštenja u životu ne dobiju to. I to nije pravedno.
Al šta ćete, život nije pravedan. Kad malo bolje razmislim, naši životi vjerojatno služe kao obična igra nekim višim silama, baš kao što je jedna blogerica to napisala u svojim pričama. To definitivno nije u redu. Znam da će zvučati sebično, ali me zanima zašto barem jednom u životu stvari ne ispadnu onako kako bih ja htio i onako kako sam ih zamislio. Samo jednom... Zar stvarno puno tražim? Očito tražim...
No, jedino što me tješi je činjenica da svaki pas ima svoj dan. Valjda ću i ja dočekati taj dan...
- 00:32 - Talk to me, Goose... (11) - Ako baš moraš - #

23.01.2007., utorak

Nada je kurva, ali ipak...



Dobro je. Socijalni život umire samo nakratko, točnije, do 4.2. Tada se posvećujemo raznim aktivnostima (poglavito spavanju), tada ću konačno kupiti frikin ribicu koju pokušavam kupiti već pet mjeseci, a možda i nešto pametno napravim, tko zna?
U svakom slučaju, velika je gužva, vremena se nema, samo učiti treba. Još kada se uz sve to dogodi tragedija koja se dogodila u petak popodne, na autocesti Zagreb-Rijeka, jednostavno vam dođe da se zapitate: "Čemu sve to?" Čemu sav taj trud, sva silna dobra volja, stalni pokušaji da se dohvate snovi kad se sve rasprsne u djeliću sekunde?
I onda zastanem, duboko udahnem i shvatim da stvari nisu tako crne kako se čine. Uvijek treba pokušavati, uvijek se treba truditi nadmašiti svoja očekivanja, a samim time i samoga sebe. Ako uspijemo u tome, možemo uspjeti u svemu. Zato ne treba odustajati nikada jer, bez obzira na sve, uvijek postoji tračak nade da ćete uspjeti. Doduše, činjenica je da je nada kurva i samo tako vam odvali jednu zidarsku te vas vrati u bolnu stvarnost. No, u takvim slučajevima treba biti tvrdoglav. A ja mogu biti jako tvrdoglav.
Zato ni ja nemam namjeru tako lako odustati...
- 16:39 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

09.01.2007., utorak

Novogodišnja odluka



Za svoj jubilarni 200.post sam odlučio staviti ovu stvar. Inače, to je prva pjesma na engleskom koju sam naučio (dobro, ne cijelu, nego samo refren), ali osjetio sam da je prigodna...
Inače, dugo me nije bilo. Uglavnom iz razloga što nisam znao šta da pišem, a uvijek smatram da je bolje uopće ne pisati nego pisati gluposti, tj. kako je govorio moj pokojni did: "Bolje svašta izist nego svašta reć."
Praznici su prošli, opasno se počelo učiti. Žao mi je jedino što praznici nisu potrajali jer se, uz sve izlaske, baš i nisam stigao naspavati :)

Novogodišnje odluke... Nikad nisam vjerovao u njih i smišljao ih jer sam znao da ih se definitivno neću pridržavati, pa mi i nema smisla zavaravati samoga sebe. Ali, jednu odluku sam ovih dana donio. Ne, to nije novogodišnja odluka, to je nešto što se već duže vremena kuhalo u meni, ali sam konačno prelomio.
Ovih dana sam imao dosta vremena da razmislim o svojoj prošlosti, poglavito o greškama koje sam napravio. To nisu jednokratne greške. To su pogreške koje već duži niz godina ponavljam. Mislim, jesu li to pogreške? Ovisi o točki gledišta. Naime, da bih to ispravio, moram se kao osoba promijeniti, moram postati više povjerljiv prema ljudima, početi izražavati svoje emocije na vrijeme, a ne šutiti zbog straha da će mi se opet dogoditi što mi se već dogodilo, pa onda prekasno shvatiti da sam zaribao. Ne, vrijeme je da okrenem novu stranicu (barem što se toga tiče).
Sad mi još samo pokušati uloviti slobodan trenutak određene osobe to do my deed...
- 22:58 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

18.12.2006., ponedjeljak

Heaven is a halfpipe



Primjetio sam da dugo nisam ništa pisao ovdje, šta zbog kroničnog nedostatka vremena, šta zbog činjenice da ovo čudo dosta dugo nije radilo...
Uglavnom, evo, pojavih se da napišem nešto, ništa pametnog.
Prošli međuispiti, počeo sam se opet družiti s ljudima, imamo opasnih problema šta se nove godine tiče... Ništa posebno.
Sad sam odlučio biti jako beskoristan slijedeća dva tjedna, mozak sam poslao na godišnji odmor negdje izvan sunčevog sustava i sve u svemu, nije loše.
Sinoć sam prvi put u životu bio na tulumu u stanu u kojem nije bilo namještaja. Jedino što je bilo u tom stanu je WC školjka. Zanimljivo iskustvo u svakom slučaju, a čak nije ni bilo loše...
Stvarno ne znam o čemu bih mogao pisati, inspiracije nigdje, pa zato drobim gluposti. Uglavnom, ako slučajno saznate za nekakav prostor za novu godinu, obavezno javite. Zahvaljujem.
- 00:27 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

20.11.2006., ponedjeljak

On the road again...



On the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
--------------------------------------------------
Jeste li ikada htjeli otići na tzv. "road trip"? Ono, kao u američkim filmovima. Iz nekog razloga se upravo tako osjećam trenutno. Htio bih sa par svoj prijatelja jednostavno sjesti u auto i otputovati u nepoznato. Bez nepotrebnog pretjeranog razmišljanja o tome šta će se dogoditi. Spontano. Da samo odemo i zajebavamo se.
Zadnje vrijeme mi fali spontanosti. Doduše, ja nikada nisam bio jedan od takvih ljudi, ali bih ponekad svojim postupcima iznenadio sve ljude koji me poznaju, uključujući i samog sebe. Pih... Da ne bi netko pomislio da može predvidjeti svaki moj potez...
Mrzim predvidljivost. I ne volim osjećaj koji me obuzima kad vidim da postajem predvidljiv. Zato, kad me obuzme taj osjećaj, napravim nešto neobično ludo i glupo.
Recimo, kad sam prije šest godina bez ikakvog razloga skočio s 20-metarskog mosta i malo krivo doskočio, pa sam se patio slijedeća 3 tjedna zbog ukliještenog živca u vratu. Takva spontanost baš i nije dobra, jel da?
U svakom slučaju, monotoniju treba izbjegavati. Svako malo treba napraviti nešto što u normalnim uvjetima nikako ne biste napravili.
Ali nemojte pokušavati ništa pogibeljno. :)
- 22:16 - Talk to me, Goose... (7) - Ako baš moraš - #

12.11.2006., nedjelja

I'm only human, after all...

Evo me, živ sam. Donekle.
Dakle, kako sam u ponedjeljak pisao posljednji međuispit u prvom ciklusu, ja odlučio malo proslaviti, a usput i testirati svoje fizičke mogućnosti.
Ne, nisam se okušao u trčanju po nasipu, nego sam odlučio cijeli tjedan posvetiti izlascima i bezrazložnom ispijanju povećih količina alkohola. Vrlo pohvalno, nema šta. Pa da počnemo...

Utorak.
U utorak je Ptica slavila svoj rođendan, a ja sam se našao među uzvanicima. Bilo je čisto pristojno, pilo se i jelo u Zlatnom Medi, ekipa je bila OK (uglavnom ljudi s faksa), pričali glupi vicevi, a pola sata sam potrošio na objašnjavanje teorije kako vam baka može biti bratić. Uglavnom, to je bila uvertira za ostatak tjedna.

Srijeda.
To je bio dan koji je trebao biti grupni izlazak ferovaca. Nakon cijelog dana provedenog u pokušaju da nešto dogovorimo, činilo se da je sve propalo, ali nisam htio odustati, pa sam se ipak dogovorio s jednim frendom s faksa da se nađemo na Savi, kupimo nešto cuge, pa će se nešto već dogoditi. I tako, negdje oko 23h, meni zazvoni mobitel. Frend s faksa zove.

Frend: Alo, stari, di si?
Ja: Evo me na Savi, pijem.
Frend: Mi isto na Savi, odmah na klupicama kod ulaza u dom. Di si točno?
Ja: Tko to "mi"? S kim si?
Frend: A ono, skupilo nas se 5-6. Di si točno?
Ja: Dvadeset metara dalje od vas.
Frend: Pa aj dođi, nemoj zajebavati!
Ja: Aj dobro...

I tako došli nas dvojica do njih, kad tamo, ljudi s faksa. Sad mi ništa nije jasno jerbo su svi ti ljudi rekli da im se ne da ići ili da će eventualno navratiti kasnije. Sve sam ih izvrijeđao, a onda smo nastavili dalje piti. Na kraju smo, uz sve moje napore, ipak završili u Roku, di smo sreli još neke ljude s faksa, tako da se to sve skupa pretvorilo u ferovski izlazak.

Četvrtak.
Buđenje je uslijedilo u pola 9 ujutro jerbo sam već u 10 imao neka izvanredna predavanja, što je značilo da ću cijeli dan biti na faksu, a nakon toga sam trebao ići na brucošijadu DIF-a. Nekako sam se doklipsao do faksa, zakasnio 10ak minuta, no, srećom, predavanje je počelo s pola sata zakašnjenja, pa nije bilo velike štete. Kasnije popodne zove me frendica koja mi je i kupila karte i s čijom sam ekipom trebao ići na koncert (svirali su Soulfingersi) da mi da broj od svog dečka pa da se dogovorim s njim kad, šta i kako. Reko, dobro, nema frke. Nazvao njega, dogovorili se i sve super. Pijanka počinje oko 21h.
Pitanje. Što je zajedničko jednom ferovcu i hrpi difovaca? Alkohol.
Kad sam došao kod tog dečka u sobu, tamo sam vidio 5 ljudi, 10 litara vina i puno Cole, a prvo što sam čuo od jednog od njih je bilo:
"Lijepo sam vam rekao da nam 10 litara neće biti dosta. Ali ne, vi ste svi skupa vrlo pametni, pa ste utvrdili da je 15 litara previše. Eto vam na!"
Već u 22h smo bili ljubazno zamoljeni od strane lokalnih čuvara da se uklonimo iz sobe i kruga doma (očito nas je netko prijavio), pa smo učinili taj veliki napor i pomaknuli se 500m dalje. Pošto je još ostalo gro cuge, trebalo je prvo to popiti. Neš ti problema...
Pola sata kasnije, našao sam se u Petici jerbo su uživo svirali tamburaši, a kako su ti difovci svi do jednoga Slavonci, možete samo pretpostaviti na šta je to ličilo. Uz svirku i pjevanje, za šank su dolazile litra i voda u nizovima. Konačno smo oko pola 1 ušli u Best, a par minuta kasnije je počeo koncert. Tamo se isplesali, zabavili, a poslije svirke sam se uspio nekako doklipsati doma, lagano osjećajući posljedice od mojeg testiranja.

Petak.
Petak je bio dan za ekipu iz bivše škole. Tradicija - cuganje iza škole, a nakon toga smo oslučili otići u Močvaru jerbo je bila slušaonica Ramonesa, iako sam ja sve do ulaska tamo živio u uvjerenju da je Drti Densing večer, no, kako smo već došli tamo, odlučili smo ući. Par minuta kasnije, već sam stajao za šankom i naručivao svoj otrov za ostatak večeri. Pivo. I tako sam ih nanizao preko nekoliko... Uglavnom, večer je završila nadasve neočekivano. Zanimljivo je kako na mjestima na kojima nikada ne biste očekivali sretnete ljude koje niste vidjeli od svoje maturalne večeri i njihove reakcije...

Subota.
Taj dan sam definitivno dobio potvrdu da moje tijelo i moja jetra IPAK imaju neka ograničenja. I to par sati nakon što sam se probudio. Prvo sam išao na kavu s burazom di sam kljucao cijelo vrijeme i pokušavao doći k sebi, da bi negdje oko pola 2 frend došao po mene jerbo je trebalo igrati biljarsku ligu. Da stvar bude bolja, on se isto u petak zdrobio kao nikad u životu, tako da mu se čak auto u jednom trenutku ugasilo na semaforu (to mu se nije dogodilo otkako je položio vozački jerbo dečko stvarno predobro vozi).
Došli mi u Las Vegas, treći frend koji igra s nama je isto kasnio, pa smo počeli i kasnije s igrom. Pošto se njemu žurilo, dali njemu da igra prvi i izgubio je. Ovaj frend koji je vozio je također izgubio, i došao ja na red. Gubimo 2:0, igra se na tri dobivene. Uzimam štap u ruke i u tom trenutku shvaćam da ne osjećam lijevu ruku, a bogme ni štap u njoj. Mislim si, ovo će biti veselo. Pogledam stol, a tamo, umjesto 15 kugli, ja ih vidim 30. Počnem se ja smijati, frend me čudno gleda. Ja reko: "Ako ovo dobijemo, smijat ću se cijeli dan."
Dobili smo 3:2.
Nakon toga došao doma, najeo se i beživotno sam legao u krevet. Par sati kasnije zovem frenda jerbo nisam imao ni snage ni para da idem na brucošijadu PMF-a ili Gustafe.

Ja: Stari, šta ćemo večeras?
Frend: Šta, ostaješ doma?
Ja: Trebao bih, ali rekao sam 5 dana, pa makar krepo.
Frend: Dobro onda, nađemo se na Savi, pa ćemo se dogovoriti.

Sat vremena kasnije, mi na klupici, lagano cugamo i pričamo o smislu života.
Još sat vremena kasnije, dolazi frend koji me tamo u srijedu zvao i veli da će doći još neke cure. Ja se samo smijem, a njima apsolutno ništa nije jasno. Došle one, još si popili šta smo imali i opet, unatoč mojem žestokom protivljenju i negodovanju, završili u Roku. Kasnije je ispred Roka nastao opći kaos jer su se u jednom trenutku tamo našla kola hitne pomoći, marica i 6 policijskih auta.
Negdje oko 4 došao doma i srušio se na krevetu koliko sam dug i širok.

Koja je poanta ove priče?
Nije baš uvijek zdravo postavljati si izazove i pomicati granice. Toliko od mene.
- 22:54 - Talk to me, Goose... (6) - Ako baš moraš - #

25.10.2006., srijeda

Tovar gre! Neka gre...

Mmm da... Dugo nisam ništa napisao. Nedostatak inspiracije ili nešto drugo, tko će ga znati.
Zadnje vrijeme imam osjećaj da mi ni 48 sati u jednom danu ne bi bilo dovoljno. Toliko stvari za napraviti, a sve osim onih najosnovnijih odgađam i čini se da će tako biti još neko vrijeme (barem do 6.11. :P)...
Prošli vikend sam se, po prvi put u zadnjih godinu-dvije uspio i naspavati. Ne općenito naspavati, nego se naspavati preko vikenda. Naime, uobičajeno je da sam petkom i subotom vani do 5-6 ujutro, a nerijetko i duže, ali se svaku subotu i nedjelju moram probuditi oko 11 sati, što baš i nije dovoljno za odmoriti se, pogotovo ako ste cijelu noć pili, skakali i neumorno se zabavljali, no ovaj vikend sam oba puta došao doma prije 4 ujutro. Taj podatak ulazi u povijest.
Raspoloženje se općenito popravilo. Vjerojatno zato što ne stignem razmišljati o ičemu osim o faksu i spavanju (dobro, i izlascima, nek vam bude) i moram priznati da čak i nije loše takvo stanje u kojem gledate samo naprijed, bez razgledavanja.
Dobro, lažem, to nije dobro, ali je u svakom slučaju bolje nego očajno stanje uma. Uzmimo za primjer zatvor. Tamo vam je najbolje nerazmišljati o slobodi, šta ćete raditi kad izađete ili o mogućem smanjenju kazne. Tamo je najbolje uopće nemisliti, nego samo čekati da vam prođe vrijeme.
Danas sam po prvi put napravio ono što Dolibasija kaže i predobar je osjećaj.
...zavali se u kadu i zapali pljugu...



P.S. Jeste znali da magarci ubiju više ljudi godišnje nego što ih nastrada u avionskim nesrećama? Strašne životinje, nema šta.
- 23:17 - Talk to me, Goose... (2) - Ako baš moraš - #

02.10.2006., ponedjeljak

...oh, darling, darling, stand by me...

Stanje je kritično. Toliko kritično da sam punih 5 minuta proveo smišljajući kojom ću rečenicom započeti ovaj post.
Kritično je u mnogo segmenata.
Najkritičnije je stanje mog uma.
Ne znam šta hoću. Ustvari, ove sekunde ne znam uopće šta da napišem.
Nije problem u svijetu. Problem je u meni. Ja definitivno nisam jedan od onih koji tvrdi da je jedini normalan, a da su svi oko njega ludi.
Imam osjećaj kao da se udaljavam od svih mi dragih ljudi, ali ne zbog neke više sile nego isključivo zato što ja tako hoću. Vjerojatno me i zbog toga proganja osjećaj samoće. Možda odgurujem ljude od sebe zbog toga što u njima trenutno ne mogu pronaći ono što mi treba. Najgore od svega je to što ni sam ne znam što mi treba, za čim moja persona žudi.
Zadnjih dana sanjam i čudne snove. Dobro, moji snovi su uvijek čudni, ali nikada se nisu ponavljali. Doduše, nisu baš identični (lokacija i lica su drukčija), ali smisao (koji nikako da otkrijem) je isti.
Daklem...
Sjedimo na nekoj klupici, frend, ja i neke dvije cure (s tim da nijedno od ta tri lica nisam nikada vidio u stvarnom životu) i ono, cuga, zajebancija, sve pet, reklo bi se na prvi pogled. A onda nastaju problemi jer postanem (u snu) svjestan odnosa među nama četvero.
Jednoj od te dvije cure se sviđam ja, ali meni se sviđa njena frendica, kojoj se pak sviđa moj frend, kojem se pak sviđa ova prva cura. Jeste uspjeli pohvatati sve? Meni je isto trebalo neko vrijeme. I tako, zabavljamo se, upucavamo se onima koji nam se sviđaju i nastaje totalni kaos, tragikomična situacija iz koje nema izlaza. Tada slijedi buđenje.
Problem mi je čak i zaspati jer kad legnem u krevet, toliko misli i ideja mi prođe kroz glavu da se jednostavno ne mogu opustiti i otploviti u svijet snova. Čak se ne mogu ni koncetrirati na samo jednu od tih misli jer ih ima previše, tako da mi svaki put treba minimalno pola sata da zaspem.
Toliko toga bih htio napraviti, a nikako da napravim makar jednu od tih stvari. Dan bi definitivno trebao trajati 48 sati. Znam, sad ćete reći da se ne smijem izvlačiti na nedostatak vremena jer da se za sve može stvoriti vremena. Problem je što se ne mogu usredotočiti na samo jednu stvar jer bih htio sve to napraviti odjednom, a to nikako ne ide.
No, ipak, najtragičnija stvar od svega je što sam se prestao smješkati bez razloga. Ono, u stilu da hodam cestom i bez ikakvog razloga se nasmijem ili nasmiješim. Čak sam i prestao pričati sam sa sobom.
Mislim da jednostavno nisam sretan i to me ubija...
- 23:41 - Talk to me, Goose... (8) - Ako baš moraš - #

11.09.2006., ponedjeljak

I kokosi ubijaju, zar ne?

Dakle, šta ima novog od mog zadnjeg javljanja? Da vidimo...
Bijah u Varaždinu na Špancirfestu, išao s razlogom da odem na koncert Pipsa, spletom okolnosti od koncerta nisam vidio ni "k".
Nakon toga, jedan od dana sam bio kod frenda u Vukomeričkim Goricama na roštilju. "Tko je pekao?" sigurno se pitate. Da, znate odgovor na to pitanje. Ali sam zato barem dobio najveći komad mesa koji je tamo postojao.
Osim toga, uglavnom sam potpuno beskoristan ovih dana i sasvim sam zadovoljan time.
Beskoristan u smislu da po cijele dane ležim pred TV-om ili sjedim za kompjuterom, visim po kavama, pijem i gledam sport. I kladim se.
Tako sam jučer cijeli dan sjedio u bircu, gledao sport, pio i vratio se doma sa 200kn više nego što sam došao tamo.
I znate šta? Više ljudi umre od pada kokosa na glavu nego od napada morskog psa.



Pa ga ti ćukaj...
- 19:57 - Talk to me, Goose... (4) - Ako baš moraš - #

29.08.2006., utorak

Kojeg li iznenađenja...




You Are Barney



You could have been an intellectual leader...



Instead, your whole life is an homage to beer



You will be remembered for: your beautiful singing voice and your burps



Your life philosophy: "There's nothing like beer to give you that inflated sense of self-esteem."



Ljudi će me pamtiti po mom predivnom pjevanju. Aha...
- 01:47 - Talk to me, Goose... (1) - Ako baš moraš - #

<< Arhiva >>